Put ka triježnjenju




MOJI LINKOVI


5446


28.08.2016.

Samo stara navika je ostala...

Jer ti si samo trag u pijesku...
Umorna sam, a svi snovi su daleko od moje glave. Bježe kao da ih goni vjetar. A sve za što ja molim su snovi.
Ne marim za ljubavi, srećom, pažnjom, samo za lijepim snovima i trenutkom besvijesti u kojem ću se odmoriti od ove nesreće koja me snašla. Bježi od mene, srećo, bježi, jer ja tebe ne volim.
Ne volim te, jer si upalio vatru tako brzo i sad je od nje ostao samo pepeo, kao i od naše ljubavi.
Bježi od mene, jer ću te uništiti.
Bježi što prije i ne osvrći se.
Ja ću u ovom svom beskorisnom stanju nastaviti se rasipati po bunaru snova.
 Ja, pepeo, molim Boga svoga, da me nekad opet pretvori u nešto živo. Nešto što zna da sanja. Tek tada možda i naučim biti neko.
Ako ne, pusti, Bože, za mnom mećave, zle i bijesne, da me ugase konačno... Ugase i obrišu sa lica ove noćne more realnosti.

26.08.2016.

Zašto prolazi vrijeme ljubavi

Tuga je crna ptica na mom ramenu.
 Nisam to ja sama, jednostavno jedan segment moje duše, vodilac mog sljepila. Vodi me putevima kojima ne želim ići, ali ipak koračam ovim tromim korakom.
Ne zovem je nazad, ali iznova dolazi...
A ja samo želim da ti dođeš i vodiš me.
Ti me vodiš putevima sreće. S tobom je sve tako lako.
Kada s tobom hodim, sve vidim u bojama, a već predugo mi je dosta crnila.

25.08.2016.

Pomalo je tužno...

...kako palim cigaretu za cigaretom i nastavljam koračati svijetom ovim koracima cinika.
Pomalo je tužno kako mi vrijeme prolazi, a ja ne poduzimam baš ništa.
Kolo sreće se okreće.
Ne za mene.
Ja imam strah od pogrešnih koraka, zato sam se uživila u ulogu stoične figure.
Ja nisam dobar šahista.
Moj smisao za stratetgiju je zahrđao.
Moj smisao za smisao je još gori.
dok je doduše moj smisao za cinizam i besjedništvo savršen.
Da me za to plaćaju do sada bih već imala novaca za novu olovku... od platine sa rozim dijamantima.
Imala bih isto što i sad.
Ništa!
I dalje bih se gušila u dimu cigarete i svojim ogorčenim mislima.
Nije ovaj svijet za mene.
Ne bez tebe.
Ti si moja snaga.
Ti si moj spas.

24.08.2016.

Teško je čekati vozove koji tumaraju

Teško te bilo čekati.
Znaš to.
Valjda već znaš za sve moje padove.
Koliko je teško bilo čekati spas, svjetlost, sebe, tebe.
Ako si to ti zaista, znati ćeš da ja nemam kud, da tražim dom već suviše dugo.
Dom.
Zar to ne bi trebala biti sretna riječ?
Bože, zašto plačem za stvarima koje nikad nisam imala?
Bože, moj dragi, nijemi Bože... vrati se kući...
Ponovo vjerujem...
Vjeruješ li ti u mene?

23.08.2016.

PARANOJA!

Znaš li kako izgleda moja paranoja?
Ta stvar me gleda iz svakog mračnog kutka žutim očima.
Podiže svaku dlaku na mome tijelu.
Bez šuma otvara vrata.
Ne okreće glavu u mome pravcu, samo onaj jezivi pogled i proždire me njime.
Osjećam mučninu.
Čekam dodir modre, slipave ruke i vrisak.
Ali vrisak neće doći.
Strah parališe.
Usta se ne otvaraju.
Vriska nema!
Blago vama!
Vi možete vrisnuti u tom strahu.
Vi vrištite od straha.
Vriskom se budite iz noćne more.
Vi se budite!
A ja... ja ne mogu vrisnuti.
Ja se ne mogu probuditi.

23.08.2016.

Bog ne voli pizde

"I uistinu..."
Zajebi navodne znake. Bog ne voli pizde. Ne voli one što se slome, pa jauču i plaču i "umiru". On voli one što riskiraju, one koji se ne kaju, prosto jer to na kraju nije ispalo kako su htjeli. Ispalo je kako je trebalo.
 Jer moraš imati muda da uradiš nešto što ne smiješ ili možda čak ne bi trebao u ovom društvu.
 Ne kažem sad da pišaš u pepeo Ivanove bake da dokažeš da si mudonja. Time si samo pokazao da si debil i opet PIZDA!
Zašto?
 Zato što si time pokazao da se bojiš Ivana zato što se zove IVAN i da si pokušao pokazati nadmoć napadom na njegovu bespomoćnu baku koja doduše nije uspjela, kao dobar primjerak živog bića, nahraniti Majku Prirodu.
 MAJKU PRIRODU.
 Zato mali Ivan voli pušit travu koju uzgaja u podrumu bakine kuće, jer tamo više niko ne živi. Ivan voli Majku Prirodu.
Ali država piša po njoj kao i horsaš Ibro po Ivanovoj baci. Država voli heroin i mrtve ljude, u svakom mogućem slučaju.
I ja volim mrtve ljude. Ne hrču dok spavaju.

22.08.2016.

Cigarete su tu da pjevaju

Jebeni vjetar.
Jebeni upaljač.
Dim.
Dim!
Udahni.
Izdahni.
Ljudi umiru... jebiga ...


Uporno pokušavam napisati nešto, a sve što uspijevam je puniti pepeljaru dok mi glava ostaje prazna...
Mjesecima!
Mjesecima isto sranje.
Nekad su ljudi umirali od mene... a sad... ja umirem od ljudi...

Proklete pjesme!
Nikad dovoljno dobre.
Sjećaš li se kad si mi pisao pjesme na naljepnice od viskija i ostavljao ih za mene, u slučaju da se sjetim.
Genijalna pijanduro!
I dalje mrzim alkoholičare...
Bol ne uspijeva da pogodi prave tačke više, znaš... Tako da sam se odlučila za nešto profinjenije.
Ustvari nisam ja, ono je odlučilo za mene.

Sjećam se još uvijek tvoje čupave pijane glave klonule na onom ružnom stolnjaku sa ružama iz onog jeftinog hotela.

Odustao si od mene!!!
Prokleta pijanduro!
Nisi trebao baš tako umrijeti, Danijele.
Ne baš tako, kučkin sine.
Ne tako...

22.08.2016.

Alisa: Ponovo rođena

Sprema se oluja, dragi moji.
Smrt čeka.
Sa sobom ćete ponijeti samo jednu stvar,
ono što vam je najdragocjenije.
Pazite na čija vrata kucate.
Nikad ne znate ko vas iza njih čeka.


Noviji postovi |

Kodirano Adem.